Čitateljski klub DeLibris / susret #3

Pročitajte osvrt na raspravu Kluba DeLibris iz pera člana Robija Selana.

Zanimljivu raspravu izazvao je roman Marine Vujčić „Pedeset cigareta za Elenu“ na sastanku Čitateljskog kluba DeLibris u ovaj ponedjeljak. Ocjene su se kretale od „pet, jer nema više“ do „jedan, jer nema manje“!
Odličnim su ga ocijenili Slavica i Teodor, a Lena je ostala čvrstog stava da je čisti promašaj. Nada je porukom poslala ocjenu tri, dakle sredina, uz obrazloženje da je tema zanimljiva, ali je očekivala više te da je knjiga nije dotakla. Jadranka i Nina porukom su knjigu ocijenile četvorkom, a prisutni Ivana i Robi dali su joj ocjenu četiri i pol. Srednja ocjena knjige je izvrsna četvorka. :)

„Fantastično piše, sviđa mi se stil kojim diže radnju i kako prenosi situacije. Općenito, jako je dobro obradila povezanost dvoje blizanaca i to kako neki naši postupci mogu utjecati na druge ljude, a da to ni ne znamo. Osjetio sam bliskost s likovima“, obrazložio je Teodor svoju peticu.

„Ona zna govoriti, ali ne zna pisati! To je terapijsko pisanje, a ne književnost.“, obrazložila je svoju nisku ocjenu Lena. Ipak, lik Grete, odnosno njezinu pripovjednu liniju od četiri u romanu, smatra književno najuspjelijom te se kao takva izdvaja od ostatka knjige.

Nini se također sviđa „efekt leptira“, odnosno „kako možemo lako, a da ne znamo, utjecati na nečiji život te kako lako zaboravimo s čime se sve ljudi oko nas moraju boriti i mučiti, bili to obični stranci ili nama bliski ljudi.“

Ivanu je najviše dojmila Magdalena, točnije njena odlučnost da svjedoči protiv supruga kriminalca i tako napravi odlučan rez u svom životu.

Robi je istaknuo da je u kratkim rečenicama i poglavljima, pa i u izboru skupljanja opušaka popušenih cigareta kao lajtmotiva koji djelo drži na okupu, osjetio generacijsku bliskost s autoricom. Ocjenu odličan ipak nije dao jer mu je ostala sumnja u motiviranost postupaka lika Viktora Majera.
Isto tako je, uz napomenu da to ne smatra nedostatkom djela, kazao je da bi možda bilo bolje kad bi se u završnici romana, sve tri sporedne linije još jednom „očešale“ o liniju glavnog junaka kao na početku, s čime se i Slavica složila.
Svi su se složili da je trauma glavnog lika Olivera vrlo životna i uvjerljiva te da ništa od toga što nam se događa nije slučajno i da nam se sve događa s razlogom, što je mišljenje koje i autorica zastupa. Izuzetak je Robi, koji se s ovim drugim ipak ne slaže.

Djelo vrvi zanimljivim rečenicama, a za ovaj osvrt izabiremo tek nekoliko njih.

Ivanin izbor: „Ostati budan umjesto nekoga tko to više ne može.“; „Vježbati sadašnjost, makar i tuđu.“

Teodorov izbor: „Kad je izlazio iz stana, imao je osjećaj da ga starica preko puta gleda kroz špijunku. Male su šanse, jer takve u ovo doba noći čvrsto spavaju da bi mogle biti opake u zoru...“

Slavičin izbor: „Možda je sav život samo jedna lančana reakcija, a on greškom upao u nečiju tuđu. Neki je zupčanik paralelnih sudbina nakratko zastao i on se sad zaglavio u žlijebu tuđeg vremena.“

Naredni susret zakazali smo za 29. lipnja kada ćemo raspraviti knjigu „Sine, idemo kući“.

Čitamo se uskoro! Do sljedeće stranice DeLibrisa!