Čitateljski klub Književna luka, susret #3 – Oduvijek živimo u dvorcu

U prva dva susreta Književne luke probijen je led, postavljen lukobran, osigurani vezovi, a time su stvoreni uvjeti za ugodniji boravak i opušteniju raspravu. Na naše zadovoljstvo svoje mjesto u luci potražila je i naša nova članica Matea.

Treći susret donio nam je živahnu raspravu o posljednjem književnom ostvarenju američke spisateljice Shirley Jackson, gotičkom romanu "Oduvijek živimo u dvorcu". Gotovo nitko od članova nije bio prethodno upoznat s gotikom u književnosti tako da je ovo bilo (sudeći po dojmovima) ugodno žanrovsko osvježenje za sve.

Priča je to o preostalim članovima imućne obitelji Blackwood i njihovom izoliranom životu u neprijateljski nastrojenoj sredini šest godinama nakon velike obiteljske tragedije.

Radnja je smještena negdje u ruralno "ruglo" Nove Engleske, a događaje iščitavamo kroz perspektivu osamnaestogodišnje Mary Catharine "Merricat". Ona govori zavodljivim i uznemirujućim autoritetom, lišenim svake emocije, osim morbidne mržnje prema suseljanima i ljubavi prema svojoj sestri Constance.

Kroz razgovor o romanu shvaćamo da se uznemirujuća atmosfera i jeza koje se provlače od samog početka pa kroz svih dvjestotinjak stranica ne postižu demonima ni duhovima, već upravo stilom pisanja, odnosno tijekom svijesti protagonistice (ili antagonistice) koji kaotično vrluda između tipičnih djetinjastih maštarija u jednom trenutku, te osakaćenih mrtvih tijela u drugom. Dojma smo i da je potrebna velika umješnost za ovakav istovremeno jednostavan (na trenutke i infantilan) i primamljiv stil pisanja.

Biografski elementi se naziru u samom mjestu radnje i međuodnosu sa sumještanima, a mračna neuroza koja dominira romanom vjerojatno je potpomognuta stanjem svijesti same spisateljice koja je u trenucima pisanja bila na koktelu kontradiktornih terapija, začinjenom daškom alkohola.

I ovdje možemo primijeniti citat koji se pripisuje mnogima, a nažalost često istinit: "Velika umjetnost nastaje iz velike boli".

Raspravljalo se o mnogim motivima koji se protežu kroz štivo: raznim poremećajima ličnosti, mračnim intrigama unutar zidova kućanstva, međuobiteljskim odnosima, poziciji žena u društvu kroz povijest do dana današnjeg, vještičarenju, likantropiji, psihologiji mase i još koječemu. Složno se ustvrdilo da je ova knjiga puna takozvanog praznog prostora ostavljenog baš s namjerom da čitatelja potakne na promišljanje, obraćanje pozornosti na detalje, čak i ponovno čitanje.

Baš je takvo djelo, otvoreno za više od nekoliko raznih interpretacija, idealno za klub čitatelja.

Bilo je i petica, nešto manje trojki, ali čvrsta četvorka prosječni je dojam.

Idući susret zakazan je za utorak, 11. 6. na istom mjestu (Gradska knjižnica Labin) u isto vrijeme (18:00) kada ćemo se suočiti s portugalskim nobelovcem Joséom Saramagom i njegovim romanom "Kolebanje smrti".

Izvještaj je pripremio član Kluba Bojan Matijašević.

Galerija